Prvi zapis u kojem se spominje Suhopolje datira iz 1763. godine, a sadrži podatke o gradnji vlastelinske zgrade 1750. god. Oko ove zgrade ubrzo je izgrađeno i selo, a njegov razvoj koncem 18. i 19. st. bilo je vezano za vlastelinstvo Vuchin. Ovo je vlastelinstvo sve do 1765. god. posjedovala grofovska obitelj Caraffa koja ga vraća carskoj komori na upravu. U usporedbi s ostalim slavonskim posjedima, tijekom 18. stoljeća, vučinsko je vlastelinstvo bilo među srednje velikim posjedima, odnosno, po prihodima i porezu bilo je jedno od prvih deset slavonskih latifundija.

Teritorij tada još nepostojećeg Suhopolja, promatran unutar cjelokupnog vučinskog vlastelinstva, nalazio se na krajnjem sjeverozapadnom rubu većeg dijela posjeda. Veći dio ravničarskih terena vučinskog posjeda, pa tako i ovaj segment, bio je u to vrijeme močvaran, te stoga slabo ili uopće nenapučen. Tek kada je, počev od sredine 18. stoljeća, opsežnim melioracijskim radovima potpuno isušivan, omogućena je agrarna eksploatacija zemljišta, znatnije napučivanje i formiranje novih sela.

Godine 1771. Suhopolje mijenja ime u Terezovac, a u njemu prebiva prefekt. Krajem 18. st. Vučinsko vlastelinstvo dospijeva u ruke plemićke obitelji Janković čiji nasljednici zadržavaju vlasništvo posjeda sve do 1931. godine kada ga prodaju Hrvatsko-slavonskoj banci za parcelaciju i kolonizaciju d.d. u Zagrebu, ujedno sa dvorcem i prekrasnim parkom.

U „Popisu urbarskih zemljišta u Hrvatskoj i Slavoniji u času ukinuća kmetstva 1848. godine“, navedena su dva posjeda: vlastelinstvo Terezovac i vlastelinstvo Voćin. Dakle, u prvoj polovici 19. stoljeća, do 1848. godine, oformljeno je samostalno vlastelinstvo Terezovac, izdvojeno iz matičnog vučinskog posjeda, s glavnim sjedištem, dakako, u istoimenom naselju.

Nastanak naselja, njegov kasniji razvoj tijekom 18. i 19. stoljeća, izgradnja dvorca i crkve, kao i sveukupni život Suhopolja bili su uvjetovani i tijesno vezani uz vlastelinstvo kojemu su pripadali. Preciznije rečeno, ovo naselje je nastalo u prvom redu zbog potreba feudalnog dobra na kojemu je formirano, a njegov nastanak potaknuo je vlastelin – vlasnik posjeda.

Svojom ljepotom posebno se ističe crkva sv. Terezije izgrađena u klasicističkom stilu 1807.-1816. god. koja trenutno ima status zaštićenog pojedinačnog nepokretnog kulturnog dobra sakralne graditeljske baštine, a na lokalitetima Pepelana, Zvonimirovo i Orešac značajna su arheološka nalazišta iz pretpovijesnog doba kao i rimskog vremena također zaštićena kao nepokretna kulturna dobra.

Mjesto je danas trgovačko središte, a razvijena je i poljoprivreda, posebice proizvodnja sjemenske robe. Dan 15. kolovoza, Velika Gospa, ujedno je i Dan općine Suhopolje.

Crkva

Sadržaj ovih mrežnih stranica isključiva je odgovornost Turističke zajednice Virovitičko-podravske županije i ne predstavlja stav Europske unije.

Izradu ovih mrežnih stranica sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.

www.strukturnifondovi.hr

https://strukturnifondovi.hr/eu-fondovi/esi-fondovi-2014-2020/op-konkurentnost-i-kohezija/